Crijevne viroze kod djece i odraslih

Crijevne viroze su među najčešćim uzrocima akutnog proljeva i povraćanja kod djece i odraslih osoba. Premda se većina oboljelih oporavi unutar nekoliko dana bez trajnih posljedica, zbog njihove izrazite zaraznosti i mogućnosti razvoja dehidracije predstavljaju važan javnozdravstveni problem. Najčešći uzročnici su norovirusi, rotavirusi i adenovirusi, a infekcije se ponajviše šire kontaminiranim rukama, hranom, vodom ili bliskim kontaktom sa zaraženim osobama. Pravovremeno prepoznavanje simptoma, odgovarajuća nadoknada izgubljene tekućine te provođenje higijenskih mjera ključni su za uspješan oporavak i sprječavanje daljnjeg širenja bolesti.

Što su crijevne viroze?

Crijevne viroze, poznate i pod stručnim nazivom virusni gastroenteritisi, predstavljaju skupinu zaraznih bolesti probavnog sustava koje uzrokuju različiti virusi.

Crijevne viroze karakterizira upala sluznice želuca i crijeva, a najčešće se manifestiraju: 

• proljevom,
• povraćanjem,
• mučninom,
• bolovima u trbuhu i
• općom slabošću.

Unatoč tome što su najčešće samoograničavajuće, crijevne viroze svake godine uzrokuju golem zdravstveni i društveno-ekonomski teret diljem svijeta.

Virusi koji uzrokuju ove infekcije prenose se prvenstveno feko-oralnim putem, odnosno putem kontaminiranih ruku, hrane i vode, ili pak bliskim kontaktom sa zaraženom osobom. Zbog izrazito lakog prijenosa uzročnika, crijevne viroze često se javljaju u vrtićima, školama, domovima za starije i nemoćne osobe, bolnicama, kao i drugim kolektivima gdje veći broj ljudi boravi u zajedničkom prostoru.

Važno je razlikovati virusne gastroenteritise od bakterijskih crijevnih infekcija. Iako simptomi mogu biti vrlo slični, virusne infekcije obično imaju nagliji početak, često su praćene izraženom mučninom i povraćanjem te se najčešće spontano povlače unutar nekoliko dana. S druge strane, bakterijske infekcije češće uzrokuju visoku temperaturu, izraženije bolove u trbuhu te pojavu krvi ili sluzi u stolici. Uz to, određene bakterije mogu prodrijeti izvan probavnog sustava i uzrokovati teže oblike bolesti, zbog čega je pravilno razlikovanje ovih infekcija važno i za pravilan pristup liječenju.

Najčešći uzročnici crijevnih viroza

Među virusima koji najčešće uzrokuju crijevne viroze posebno se ističe norovirus, koji je vodeći uzročnik akutnih virusnih gastroenteritisa u odraslih osoba. Za razvoj infekcije dovoljan je vrlo malen broj virusnih čestica, zbog čega se norovirus vrlo lako širi. Bolest obično započinje naglo, s izraženom mučninom, povraćanjem i proljevom, a simptomi najčešće traju jedan do tri dana.

Kod dojenčadi i male djece posebno je značajan rotavirus, koji je prije uvođenja rutinskog cijepljenja bio jedan od vodećih uzroka teških proljeva i hospitalizacija u dječjoj dobi. Infekcije rotavirusom često uzrokuju obilne proljeve i povraćanje, što može dovesti do značajne dehidracije, a napose u najmlađih bolesnika. Zahvaljujući dostupnosti učinkovitih cjepiva, danas se bilježi značajno smanjenje broja teških oblika bolesti i hospitalizacija.

Među važnim uzročnicima nalaze se i crijevni adenovirusi, koji mogu uzrokovati proljeve tijekom cijele godine, a posebice u djece. Za razliku od nekih drugih virusnih gastroenteritisa, adenovirusne infekcije ponekad mogu trajati dulje, a simptomi se mogu zadržati i više od tjedan dana.

Uz njih, sve se češće prepoznaje uloga astrovirusa i sapovirusa, gdje su ponovno najugroženija djeca, premda se infekcija nerijetko viđa i kod starijih osoba te kod osoba oslabljenog imuniteta. Ti virusi obično uzrokuju blaže oblike bolesti u usporedbi s norovirusima i rotavirusima, no mogu dovesti do većih epidemija u zatvorenim zajednicama.

Drugi uzročnici gastroenteritisa kod djece i odraslih

Iako su virusi vodeći uzročnici akutnih gastroenteritisa, proljev i druge probavne tegobe mogu biti uzrokovani i različitim bakterijama, parazitima te (vrlo rijetko) gljivama. Kod djece su virusi i dalje najčešći uzrok akutnog proljeva, dok se kod odraslih uz virusne infekcije sve češće susreću gastroenteritisi povezani s hranom, putovanjima ili primjenom antibiotika. Stoga je važno imati na umu da svaka epizoda proljeva, povraćanja ili bolova u trbuhu ne mora nužno biti posljedica crijevne viroze.

Među bakterijskim uzročnicima gastroenteritisa najčešće se susreću vrste iz rodova Salmonella, Campylobacter, Shigella i određeni sojevi bakterije Escherichia coli. Takve infekcije često nastaju nakon unosa kontaminirane hrane ili vode, a nerijetko su povezane s nedovoljno termički obrađenim mesom, jajima, nepasteriziranim mliječnim proizvodima ili neopraniim voćem/povrćem. U usporedbi s virusnim gastroenteritisima, bakterijske infekcije češće uzrokuju znatno višu razinu tjelesne temperature, zatim izražene grčeve u trbuhu, a ponekad i pojavu krvi ili sluzi u stolici.

Kako se prenose crijevne viroze i tko je pod najvećim rizikom?

Crijevne viroze ubrajaju se među najzaraznije infekcije probavnog sustava, pa i generalno kad se gledaju sve infekcije. Najčešći put prijenosa su kontaminirane ruke nakon korištenja toaleta ili kontakta sa zaraženom osobom. Zaraza se može prenijeti i kontaminiranom hranom, vodom te površinama poput kvaka, slavina, igračaka i radnih ploha. Zbog toga se infekcije brzo šire unutar obitelji te u vrtićima, školama, domovima za starije osobe i drugim kolektivima.

Iako crijevne viroze mogu zahvatiti ljude svih dobnih skupina, određene skupine imaju povećan rizik od razvoja bolesti i komplikacija. Najosjetljiviji su:

• dojenčad i mala djeca, kod kojih dehidracija može brzo nastupiti, te
• starije osobe i imunokompromitirani bolesnici, kod kojih infekcija često ima teži tijek.

Zbog velike zaraznosti, osobito norovirusa, crijevne viroze često uzrokuju epidemije u zatvorenim kolektivima. Istraživanja ukazuju kako težina bolesti ovisi i o genetskim te imunosnim čimbenicima samog domaćina.

Opasnost od dehidracije kod crijevnih viroza

Iako se većina crijevnih viroza povlači spontano unutar nekoliko dana, najveću opasnost predstavlja dehidracija. Naime, učestalim proljevom i povraćanjem organizam gubi velike količine tekućine i ključnih elektrolita, poput natrija i kalija, koji su neophodni za adekvatno funkcioniranje ljudskog organizma. Rizik je osobito izražen kod dojenčadi, male djece, starijih osoba i kroničnih bolesnika.

Znakovi dehidracije uključuju:

• pojačanu žeđ,
• suha usta,
• smanjeno mokrenje,
• tamniju mokraću,
• omaglicu,
• umor i
• opću slabost.

Kod male djece mogu se javiti suhe pelene tijekom duljeg razdoblja, plač bez suza, upale oči i izrazita pospanost. Teška dehidracija može uzrokovati poremećaj svijesti, ubrzan rad srca i pad krvnog tlaka.

Liječničku pomoć treba potražiti kod:

• nemogućnosti uzimanja tekućine,
• znakova teške dehidracije,
• krvi u stolici,
• visoke temperature ili
• dugotrajnih simptoma.

Temelji liječenja

Liječenje crijevnih viroza prvenstveno je usmjereno na sprječavanje i liječenje dehidracije. Temelj terapije predstavlja oralna rehidracija, odnosno nadoknada izgubljene tekućine i elektrolita vodom, čajevima i oralnim rehidracijskim otopinama. Kod blažih oblika bolesti navedeno je najčešće dovoljno za potpuni oporavak.

Tijekom bolesti preporučuje se lagana, lako probavljiva prehrana u manjim i češćim obrocima. Dobar izbor predstavljaju:

• riža,
• prepečeni kruh,
• kuhani krumpir,
• banane,
• kuhano povrće i
• druge namirnice koje ne opterećuju probavni sustav.

S druge strane, preporučuje se izbjegavati:

• masnu i teško probavljivu hranu,
• veće količine slatkiša,
• alkohol te
• gazirane napitke koji mogu dodatno pogoršati već postojeće probavne tegobe.

Važno je naglasiti kako antibiotici ne djeluju na viruse te se zbog toga ne koriste u liječenju virusnih oblika gastroenteritisa.

Uloga probiotika kod crijevnih viroza

Posljednjih desetljeća sve se više istražuje moguća uloga probiotika u sprječavanju i liječenju različitih bolesti probavnog sustava, uključujući i crijevne viroze. Probiotici su živi mikroorganizmi koji u odgovarajućim količinama mogu povoljno djelovati na zdravlje održavanjem ravnoteže crijevne mikroflore, jačanjem crijevne barijere i modulacijom imunosnog odgovora.

Dosadašnja istraživanja pokazala su da određeni sojevi probiotskih bakterija mogu imati koristan učinak kod crijevnih viroza, i to posebno kod djece. Neka su istraživanja pokazala da primjena pojedinih probiotika može skratiti trajanje simptoma za približno jedan dan te smanjiti intenzitet proljeva, a benefit su pokazali i kod osoba koje su hospitalizirane uslijed intenziteta proljeva i drugih tegoba (u vidu kraćeg boravka u bolnici). Potencijalna korist najčešće se pripisuje probiotskim vrstama iz rodova Lactobacillus i Bifidobacterium.

Ključne mjere za sprječavanje širenja uzročnika 

Budući da se crijevne viroze vrlo lako prenose među ljudima, preventivne mjere imaju ključnu ulogu u smanjenju rizika od zaraze. Najvažnija mjera prevencije je temeljito pranje ruku sapunom i vodom, osobito nakon korištenja toaleta te prije pripreme i konzumacije hrane. Uz to, važno je pravilno i temeljito prati voće i povrće, hranu pripremati u higijenskim uvjetima, ali i izbjegavati hranu i vodu iz neprovjerenih izvora (osobito tijekom putovanja). 

Redovito čišćenje i dezinfekcija površina također mogu pomoći u sprječavanju širenja infekcije. Kvake, slavine, prekidači za svjetlo, radne površine, igračke i drugi često dodirivani predmeti mogu biti kontaminirani virusnim česticama, napose u kućanstvima i kolektivima gdje boravi (ili je boravila) oboljela osoba.

Zaključak

Crijevne viroze među najčešćim su zaraznim bolestima i važan javnozdravstveni problem zbog svoje učestalosti i brzog širenja. Iako su najčešće samoograničavajuće, mogu uzrokovati ozbiljnu dehidraciju, napose kod male djece, starijih osoba i kroničnih bolesnika. Budući da nisu svi gastroenteritisi virusnog podrijetla, važno je razlikovati virusne od bakterijskih i parazitarnih uzročnika. Pravilna higijena ruku, sigurna priprema hrane i odgovorno ponašanje tijekom bolesti i dalje su najučinkovitije mjere za sprječavanje širenja crijevnih infekcija.