Inzulinska rezistencija: simptomi, prehrana i kako poboljšati osjetljivost na inzulin

Ukratko:

• Inzulinska rezistencija znači da stanice slabije reagiraju na inzulin, pa gušterača luči sve više tog hormona da bi šećer u krvi ostao u ravnoteži.¹
• Glavni znakovi su povećan opseg struka, poremećaj masnoća u krvi, povišen krvni tlak te, kod žena, neredoviti ciklusi i drugi znakovi PCOS-a.¹
• Najviše pomažu promjena prehrane i redovita tjelesna aktivnost, dok kvalitetan san i niža razina stresa dodatno podržavaju osjetljivost na inzulin.^4,5,6

Inzulinska rezistencija jedna je od onih tema o kojima se sve više govori, a opet je nejasna većini javnosti. U nastavku donosimo pregled utemeljen na stručnoj literaturi: što je inzulinska rezistencija, kako se prepoznaje, koji su rizici te što znanost kaže o pristupu njezinom poboljšanju. 

Što je inzulinska rezistencija i kako nastaje

Inzulinska rezistencija definira se kao smanjen biološki odgovor ciljnih tkiva na djelovanje inzulina, a najviše pogađa jetru, skeletne mišiće i masno tkivo.

Kada stanice postanu manje osjetljive na inzulin, dolazi do otežanog raspolaganja glukozom, što tijelo kompenzira pojačanim lučenjem inzulina iz gušterače; stanje koje se naziva hiperinzulinemija.¹

Metaboličke posljedice uključuju hiperglikemiju, povišen krvni tlak, dislipidemiju, povišenu mokraćnu kiselinu, upalne promjene i sklonost stvaranju krvnih ugrušaka. Dugoročno, ovo stanje može voditi prema metaboličkom sindromu, nealkoholnoj masnoj bolesti jetre i dijabetesu tipa 2. Smatra se da inzulinska rezistencija prethodi razvoju dijabetesa tipa 2 i do 10 do 15 godina, što ostavlja prostor za pravovremenu promjenu navika.¹

Prema analizi američkog nacionalnog zdravstvenog istraživanja (NHANES), inzulinska rezistencija procjenjuje se kod otprilike 22% odraslih starijih od 20 godina, a novija analiza pokazuje da pogađa čak 40% odraslih u dobi od 18 do 44 godine.¹

Simptomi inzulinske rezistencije

Inzulinska rezistencija nema jedinstvenu kliničku sliku. Prepoznaje se prvenstveno preko stanja koja je prate, a ne preko jednog specifičnog simptoma.¹

Rani i najčešći simptomi¹

• Povišen krvni tlak
• Nepravilne razine masnoća u krvi (povišeni trigliceridi, snižen HDL kolesterol)
• Povećan opseg struka
• Nealkoholna masna bolest jetre (NAFLD)

Ovi se znakovi često javljaju istovremeno i dugo prije nego što se razvije dijabetes tipa 2, zbog čega njihovo prepoznavanje ima veliku vrijednost za ranu intervenciju.¹

Pročitajte i: Povišen kolesterol: Kada je razlog za brigu?

Hormonalni i metabolički znakovi (PCOS, trbušno debljanje)

Nakupljanje visceralnog (trbušnog) masnog tkiva izravno doprinosi smanjenoj osjetljivosti okolnih tkiva na inzulin.¹

Kod žena s PCOS-om, hiperinzulinemija potiče lučenje luteinizirajućeg hormona i sintezu androgena, dok snižava jetrenu proizvodnju SHBG-a. Rezultat je porast slobodnog testosterona, koji pridonosi neredovitim ciklusima, aknama i hirzutizmu (jaka i tamna dlakavost), zbog čega je inzulinska rezistencija prepoznata kao jedan od temeljnih mehanizama u pozadini PCOS-a.^1,13

Na koži se može javiti i acanthosis nigricans; tamnije, zadebljane mrlje, tipično na vratu, pazusima ili preponama.¹

Ako prepoznajete više ovih znakova istovremeno, to je razlog za razgovor s liječnikom, a ne za samostalno postavljanje dijagnoze.

Pročitajte i: PCOS (sindrom policističnih jajnika): simptomi, uzroci i liječenje

Uzroci i čimbenici rizika

Inzulinska rezistencija najčešće je stečeno stanje. Prepoznati stečeni čimbenici rizika uključuju:¹

• Povećanu količinu visceralnog (trbušnog) masnog tkiva
• Proces starenja i tjelesnu neaktivnost
• Neuravnoteženu prehranu i prehranu s visokim unosom natrija
• Određene lijekove (npr. kortikosteroide, neke antipsihotike)

Postoje i nasljedni oblici inzulinske rezistencije, uključujući sindrom policističnih jajnika i rjeđe genetske sindrome (npr. tip A i tip B inzulinske rezistencije). Kontrolirana istraživanja pokazuju da i nedostatak sna i kronični psihički stres mjerljivo pogoršavaju osjetljivost na inzulin (vidi poglavlje Životne navike), dok Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) među ključnim čimbenicima razvoja dijabetesa tipa 2, stanja usko povezanog s inzulinskom rezistencijom, navodi prekomjernu tjelesnu težinu, nedovoljnu tjelesnu aktivnost i genetsku predispoziciju.^1,2,6,7

Dijagnoza: HOMA indeks i OGTT test

Ne postoji jedinstven, sveopćeprihvaćen klinički test za inzulinsku rezistenciju. Zlatni standard mjerenja je hiperinzulinemijsko-euglikemijsko stezanje ("clamp" tehnika), no riječ je o istraživačkoj metodi ograničene kliničke primjenjivosti. U praksi se zato koriste zamjenske metode, od kojih je najraširenija HOMA-IR (Homeostatic Model Assessment for Insulin Resistance); izračun temeljen na glukozi i inzulinu natašte. Koriste se i drugi pokazatelji poput HOMA2 i omjera glukoze i inzulina (QUICKI).¹

OGTT (oralni test opterećenja glukozom) mjeri reakciju tijela na standardizirani unos od 75 g glukoze, uz mjerenje glukoze nakon 2 sata. Prema važećim američkim smjernicama, 2-satna vrijednost 140–199 mg/dL upućuje na predijabetes, a ≥200 mg/dL potvrđuje dijabetes; isto se može procijeniti preko glukoze natašte (100–125 mg/dL odnosno ≥126 mg/dL) ili HbA1c (5,7–6,4% odnosno ≥6,5%).³

Budući da mjere inzulinske rezistencije nisu rutinski integrirane u smjernice, njezina se prisutnost često zaključuje preko kriterija metaboličkog sindroma. Tumačenje ovih nalaza uvijek je u domeni liječnika.¹

Prehrana kod inzulinske rezistencije

Prehrambeni pristup temelji se na smanjenju ukupnog kalorijskog unosa gdje je to potrebno te smanjenju udjela ugljikohidrata s visokim glikemijskim indeksom.¹

Što jesti, što izbjegavati

• Povrće, mahunarke i cjelovite žitarice kao izvore vlakana
• Kvalitetne proteine (riba, jaja, meso, mliječni proizvodi, biljni izvori)
• Zdrave masti (maslinovo ulje, orašasti plodovi)
• Ograničen unos dodanih šećera, zaslađenih napitaka i visoko prerađene hrane

Korisna je i navika kombiniranja ugljikohidrata s proteinima i mastima u istom obroku, obzirom da to usporava porast glukoze u krvi. Krovna analiza 52 meta-analize s više od 47 000 sudionika pokazala je da veći unos prehrambenih vlakana značajno snižava glukozu natašte, inzulin, HOMA-IR i HbA1c. WHO ovakav obrazac prehrane, uz redovitu tjelesnu aktivnost, izravno navodi kao učinkovitu mjeru prevencije dijabetesa tipa 2.^2,8

Primjer rasporeda obroka (jelovnik)

• Doručak: jaja s povrćem i cjelovitim kruhom
• Užina: šaka oraha ili badema
• Ručak: riba ili piletina, veća porcija povrća, izvor cjelovitih žitarica
• Užina: grčki jogurt s malo bobičastog voća
• Večera: povrće, izvor proteina, maslinovo ulje

Individualne potrebe ovise o zdravstvenom stanju, dobi i aktivnosti, pa je za prilagođen jelovnik najbolje potražiti savjet nutricionista ili liječnika.

Saznajte više: Kako si pomoći kod masne jetre

Životne navike: tjelovježba, san i stres

Tjelesna aktivnost povećava energetsku potrošnju i poboljšava osjetljivost mišićnog tkiva na inzulin. Na staničnoj razini, potiče premještanje prijenosnika glukoze GLUT4 na površinu mišićne stanice neovisno o inzulinu, čime mišić i satima nakon jednog treninga učinkovitije preuzima glukozu iz krvi.^1,5

Vrijednost ovog pristupa potvrđena je u studiji Diabetes Prevention Program: promjena navika (7% gubitka težine uz redovitu aktivnost) smanjila je pojavu dijabetesa tipa 2 za 58%, dok je metformin pojavu smanjio za 31%.⁴

U kontroliranom istraživanju, ograničenje sna na 4 sata tijekom 6 noći smanjilo je sposobnost tijela da regulira glukozu. Istraživanje na 766 zaposlenika u Pekingu pokazalo je da je kronični stres povezan s višim kortizolom, koji je bio neovisan pozitivan prediktor HOMA-IR vrijednosti.^6,7

Farmakoterapija (npr. metformin ili GLP-1 agonisti) razmatra se u određenim slučajevima, no isključivo je u domeni liječnika; nijedan lijek trenutno nema odobrenje isključivo za liječenje inzulinske rezistencije.¹

Prirodna podrška metabolizmu glukoze (hranjive tvari i namirnice)

Određene hranjive tvari imaju u EU službeno odobrenu ulogu u normalnom metabolizmu. Nijedna od njih ne liječi niti uklanja inzulinsku rezistenciju, nego podržava fiziološke procese vezane uz energiju i metabolizam ugljikohidrata.¹⁵

Izvor tablice: EU registar prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, Uredba (EU) br. 432/2012.¹⁵

Meta-analiza u Pharmacological Research pokazala je da krom kod osoba s dijabetesom tipa 2 značajno snižava glukozu natašte, inzulin, HbA1c i HOMA-IR, s izraženijim učinkom kod duljeg uzimanja. Slično, magnezij značajno poboljšava HOMA-IR, s dodatnim učinkom na glukozu natašte pri uzimanju dužem od 4 mjeseca.^9,10

Inozitol: što znanost zapravo pokazuje

Inozitol se najviše istražuje u dva oblika: mio-inozitol (MI) i D-kiro-inozitol (DCI). Oba djeluju kao unutarstanični "prijenosnici" signala inzulina, a pretvorbu MI u DCI potiče inzulin, zbog čega se njihov omjer u tkivima mijenja kod inzulinske rezistencije. Kod žena s PCOS-om taj je omjer u jajnicima značajno narušen, što je potaknulo istraživanje inozitola kao podrške metaboličkom profilu ove skupine.^11,12

Meta-analiza u Endocrine Connections pokazala je da mio-inozitol kod žena s PCOS-om poboljšava metabolički profil (uključujući inzulin natašte) i blago snižava testosteron, uz porast SHBG-a kod dužeg uzimanja. Najopsežnija analiza dosad, provedena za ažuriranje međunarodnih PCOS smjernica 2023. i objavljena u The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism, pregledala je 30 ispitivanja s više od 2200 sudionica: zaključak je da MI i/ili DCI pokazuju korist za pojedine metaboličke pokazatelje.^11,12

Prije uvođenja bilo kojeg dodatka prehrani, osobito uz terapiju ili pridruženo zdravstveno stanje, savjetujte se s liječnikom ili farmaceutom.

Obavezno pročitajte: Što je umor i kako ga pobijediti: Dodaci prehrani za više energije

Kada se obratiti liječniku

Liječniku se obratite ako primjećujete kombinaciju čimbenika rizika i pratećih stanja: povećan opseg struka uz narušene razine masnoća u krvi, povišen krvni tlak, sumnju na PCOS ili acanthosis nigricans, odnosno obiteljsku anamnezu dijabetesa tipa 2. Rana provjera omogućuje da se poremećaj prepozna u fazi kada su promjene navika najučinkovitije.¹

Često postavljana pitanja

Je li inzulinska rezistencija izlječiva?

• Prognoza ovisi o podtipu i funkciji beta stanica gušterače, no dosljedne promjene prehrane i aktivnosti mogu značajno smanjiti inzulinsku rezistenciju i odgoditi ili spriječiti dijabetes tipa 2, kao što je pokazao Diabetes Prevention Program.^1,4

Je li povezana s PCOS-om?

• Da. Hiperinzulinemija potiče lučenje androgena u jajnicima i smanjuje SHBG, što je jedan od ključnih mehanizama u podlozi PCOS-a.^1,13

Čemu služi OGTT test?

• Mjeri glukozu prije i 2 sata nakon standardiziranog unosa 75 g glukoze, a koristi se za dijagnozu predijabetesa i dijabetesa tipa 2.^1,3

Pomaže li inozitol kod inzulinske rezistencije?

• Istraživanja kod žena s PCOS-om pokazuju obećavajuće rezultate, no inozitol trenutno nema odobrenu EU zdravstvenu tvrdnju, pa odluku o uvođenju treba donijeti uz liječnika.^11,12,15

Utječe li nedostatak sna na inzulinsku rezistenciju?

• Da. Već nekoliko noći skraćenog sna mjerljivo smanjuje sposobnost tijela da regulira glukozu, dok su kronični stres i povišen kortizol povezani s višim HOMA-IR vrijednostima.^6,7

Koliko je dijabetes čest u Hrvatskoj?

• Prema podacima CroDiab Registra osoba sa šećernom bolešću, u Hrvatskoj je u 2024. bilo registrirano 406.341 osoba sa šećernom bolesti, a broj oboljelih povećava se iz godine u godinu.¹⁴

Literatura

1. Freeman AM, Acevedo LA, Pennings N. Insulin Resistance. 
   Dostupno na: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/books/NBK507839/ (pristupljeno: Srpanj 2026.)
2. World Health Organization. Diabetes. Fact sheet. 
   Dostupno na: https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/diabetes (pristupljeno: Srpanj 2026.)
3. Care, Diabetes. "2. Diagnosis and classification of diabetes: Standards of care in diabetes—2024." Diabetes Care 47.Suppl 1 (2024): S20-s42.
4. Diabetes Prevention Program Research Group. "Reduction in the incidence of type 2 diabetes with lifestyle intervention or metformin." New England journal of medicine 346.6 (2002): 393-403.
5. Richter, Erik A., and Mark Hargreaves. "Exercise, GLUT4, and skeletal muscle glucose uptake." Physiological reviews (2013).
6. Spiegel, Karine, Rachel Leproult, and Eve Van Cauter. "Impact of sleep debt on metabolic and endocrine function." The lancet354.9188 (1999): 1435-1439.
7. Yan, Yu-Xiang, et al. "Investigation of the relationship between chronic stress and insulin resistance in a Chinese population." Journal of epidemiology 26.7 (2016): 355-360.
8. Fu, Lingmeng, et al. "Associations between dietary fiber intake and cardiovascular risk factors: an umbrella review of meta-analyses of randomized controlled trials." Frontiers in nutrition 9 (2022): 972399. 
9. Asbaghi, Omid, et al. "Effects of chromium supplementation on glycemic control in patients with type 2 diabetes: a systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials." Pharmacological research 161 (2020): 105098.
10. Simental-Mendía LE, Sahebkar A, Rodríguez-Morán M, Guerrero-Romero F. A systematic review and meta-analysis of randomized controlled trials on the effects of magnesium supplementation on insulin sensitivity and glucose control. Pharmacol Res. 2016;111:272-282.
11. Fitz, Victoria, et al. "Inositol for polycystic ovary syndrome: a systematic review and meta-analysis to inform the 2023 update of the international evidence-based PCOS guidelines." The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 109.6 (2024): 1630-1655.
12. Unfer, Vittorio, et al. "Myo-inositol effects in women with PCOS: a meta-analysis of randomized controlled trials." Endocrine connections 6.8 (2017): 647-658.
13. He, Fang-fang, and Yu-mei Li. "Role of gut microbiota in the development of insulin resistance and the mechanism underlying polycystic ovary syndrome: a review." Journal of ovarian research 13.1 (2020): 73.
14. Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Dijabetes. 
    Dostupno na: https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-prevencija-nezaraznih-bolesti/odjel-za-koordinaciju-i-provodenje-programa-i-projekata-za-prevenciju-kronicnih-nezaraznih-bolest/dijabetes/ (pristupljeno Srpanj 2026.)
15. EU registar prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, Uredba (EU) br. 432/201