PCOS (sindrom policističnih jajnika): simptomi, uzroci i liječenje

Ukratko:

• PCOS (sindrom policističnih jajnika) čest je hormonski i metabolički poremećaj koji pogađa otprilike 8 do 13% žena reproduktivne dobi.^2,3
• Dijagnoza se postavlja kada su ispunjena barem 2 od 3 kriterija: poremećaj ovulacije, hiperandrogenizam i policistični izgled jajnika na ultrazvuku (ili povišen AMH).^1,2
• U svibnju 2026. predložen je novi naziv, PMOS; riječ je o istom stanju, a liječenje se i dalje temelji na promjeni životnih navika i, prema potrebi, terapiji koju vodi liječnik.⁴

PCOS, odnosno sindrom policističnih jajnika, jedan je od najčešćih hormonskih poremećaja kod žena, a opet je i danas okružen mnogim nejasnoćama: od pitanja je li riječ o stvarnim cistama do toga je li stanje izlječivo. U nastavku donosimo pregled utemeljen na stručnoj literaturi: što PCOS zapravo jest, zašto mu se mijenja ime, kako se prepoznaje i liječi te što znanost kaže o plodnosti i dugoročnim rizicima.

Što je PCOS (sindrom policističnih jajnika)?

PCOS je najčešći endokrini poremećaj kod žena reproduktivne dobi, a prema različitim dijagnostičkim kriterijima procjenjuje se da pogađa između 8 i 13% te populacije.³

Naziv "policistični jajnici" povijesno je pomalo zavaravajući: ono što se na ultrazvuku vidi kao mnoštvo malih "cisti" zapravo su nezreli folikuli zaustavljeni u razvoju, a ne prave patološke ciste koje bi zahtijevale kirurško uklanjanje. PCOS je, u svojoj srži, hormonski i metabolički poremećaj koji uključuje neravnotežu androgena (muških spolnih hormona), poremećaj ovulacije i, kod velikog udjela žena, inzulinsku rezistenciju; a ne primarno bolest jajnika. Upravo je ta neusklađenost između naziva i stvarne prirode stanja jedan od razloga za promjenu imena opisanu u sljedećem poglavlju.¹

Novi naziv: zašto se PCOS preimenovao u PMOS?

U svibnju 2026. međunarodna skupina stručnjaka i pacijentskih udruga, koju je vodila prof. Helena Teede s Monash sveučilišta, objavila je u časopisu The Lancet globalni konsenzus o promjeni naziva PCOS-a u poliendokrini metabolički ovarijski sindrom (PMOS). Proces koji je trajao 14 godina uključivao je više od 14 000 anketiranih pacijentica i zdravstvenih djelatnika iz cijelog svijeta, uz suradnju 56 stručnih i pacijentskih organizacija.⁴

Razlog promjene jest što naziv "PCOS" svodi složen, dugotrajan hormonsko-metabolički poremećaj na pogrešan dojam o "cistama" i pretjeran fokus na jajnike, što je pridonosilo kasnom prepoznavanju, fragmentiranoj skrbi i stigmi. Autori konsenzusa naglašavaju da nema povećanog broja stvarno patoloških cisti na jajnicima kod ovog stanja. Riječ je o istom stanju kao i dosad: mijenja se naziv, a ne dijagnoza ili pristup liječenju.⁴

Budući da naziv PCOS i dalje ostaje u svakodnevnoj upotrebi i u pretragama, u nastavku teksta koristimo poznati naziv PCOS, uz napomenu da se u stručnoj literaturi sve više pojavljuje i naziv PMOS.

Simptomi i dijagnoza: kako se prepoznaje PCOS?

Prema važećim međunarodnim smjernicama iz 2023. godine, dijagnoza PCOS-a kod odraslih žena postavlja se kada su ispunjena barem 2 od sljedeća 3 kriterija, uz isključenje drugih stanja sličnih kliničkih obilježja (poput bolesti štitnjače, hiperprolaktinemije ili kongenitalne adrenalne hiperplazije):^1,2

• Klinički ili biokemijski hiperandrogenizam (hirzutizam-tamna i jaka dlakavost, akne, opadanje kose)
• Poremećaj ovulacije (neredovite ili izostale menstruacije)
• Policistični izgled jajnika na ultrazvuku ili povišen AMH (anti-Müllerov hormon)

Kada su prisutne i neredovite menstruacije i hiperandrogenizam, dodatni ultrazvuk često nije ni potreban za postavljanje dijagnoze u odraslih žena.¹ 

Potrebna su 2 od ova 3 kriterija za dijagnozu PCOS-a. Izvor: Teede i sur., 2023. Međunarodne smjernice za PCOS.^1,2

Pročitajte i: Žensko zdravlje: hormonalna ravnoteža, plodnost i ključni nutrijenti

Uzroci PCOS-a (uloga inzulinske rezistencije) 

PCOS je složen, multigenski poremećaj sa snažnom nasljednom komponentom. Studije na blizankama procjenjuju da je oko 70% rizika za PCOS naslijeđeno, a istraživanja genoma povezala su ga s genima uključenima u inzulinsku rezistenciju, steroidogenezu jajnika i regulaciju gonadotropina.¹

Inzulinska rezistencija i posljedična hiperinzulinemija prisutne su kod otprilike 70% žena s PCOS-om, neovisno o tjelesnoj težini. Čak i žene normalne tjelesne mase mogu imati izraženu inzulinsku rezistenciju. Povišen inzulin pojačava lučenje luteinizirajućeg hormona (LH) i sintezu androgena u jajnicima, dok istovremeno snižava jetrenu proizvodnju SHBG-a (globulina koji veže spolne hormone). Rezultat je porast slobodnog testosterona koji dodatno pridonosi hiperandrogenizmu i poremećaju ovulacije. Riječ je o dvosmjernoj vezi: hiperinzulinemija potiče višak androgena, a višak androgena dodatno pogoršava inzulinsku rezistenciju.^1,5

Uz to, kod žena s PCOS-om zabilježena je i kronična upala niskog intenziteta (povišen C-reaktivni protein; CRP), neovisno o tjelesnoj težini, koja dodatno sudjeluje u ovom hormonalnom krugu.¹

Obavezno pročitajte i: Inzulinska rezistencija: simptomi, prehrana i kako poboljšati osjetljivost na inzulin

Povezana stanja i dugoročni rizici

PCOS nije ograničen na reproduktivno zdravlje. Riječ je o stanju s dugoročnim metaboličkim i psihološkim posljedicama koje zahtijevaju redovito praćenje:¹

• Metabolički sindrom, pretilost, inzulinska rezistencija i povećan rizik za dijabetes tipa 2: smjernice preporučuju probir putem OGTT testa¹
• Povećan kardiovaskularni rizik, uključujući povišen krvni tlak i poremećaj masnoća u krvi¹
• Opstruktivna apneja u snu, osobito kod prekomjerne tjelesne težine¹
• Nealkoholna masna bolest jetre, s do tri puta povećanim rizikom u odnosu na žene bez PCOS-a¹

Meta-analiza je pokazala da žene s PCOS-om imaju značajno veću vjerojatnost umjerenih do teških simptoma depresije i anksioznosti u odnosu na žene bez PCOS-a, neovisno o tjelesnoj težini.⁶

Zbog dugotrajne izloženosti neuravnoteženim razinama estrogena, PCOS je povezan i s povećanim rizikom raka sluznice maternice (endometrija), zbog čega je važno prijaviti liječniku svako neočekivano ili neuobičajeno krvarenje.⁸

PCOS, plodnost i trudnoća

PCOS je najčešći pojedinačni uzrok anovulacijske neplodnosti, a otprilike 70% žena s PCOS-om u nekom trenutku ima poteškoća sa začećem. Unatoč tome, gubitak tjelesne težine od svega oko 5%, postignut niskokaloričnom prehranom, može vratiti plodnost i poboljšati strukturu jajnika, dok stopa uspješnosti trudnoće uz odgovarajuće liječenje ostaje visoka.^1,9

Najopsežnija dosadašnja analiza, koja je obuhvatila 104 studije i više od 106 000 trudnoća, pokazala je da žene s PCOS-om imaju veći rizik od pobačaja, gestacijskog dijabetesa, hipertenzivnih poremećaja u trudnoći (uključujući preeklampsiju) te carskog reza. Rizik ostaje povišen i kada se u obzir uzmu dob i indeks tjelesne mase, što upućuje na to da je PCOS sam po sebi neovisan čimbenik rizika, a ne samo posljedica prekomjerne težine.⁷

Zbog toga se ženama s PCOS-om koje planiraju trudnoću preporučuje priprema uz liječnika ili ginekologa, uključujući provjeru metaboličkog statusa prije začeća, a tijekom trudnoće pomnije praćenje razine šećera u krvi i krvnog tlaka.^2,7

Saznajte više: Povišen kolesterol: Kada je razlog za brigu?

Liječenje PCOS-a (medicinski pristup)

Liječenje PCOS-a uvijek je individualizirano i ovisi o tome je li prioritet reguliranje ciklusa, hiperandrogenizam, plodnost ili metabolički rizik. Promjena životnih navika temelj je pristupa u svim slučajevima.^1,2

• Kombinirana hormonska kontracepcija (tableta, flaster ili spirala): prva linija terapije za neredovite cikluse, hirzutizam i akne; progestagenska komponenta snižava LH i ovarijsku proizvodnju androgena¹
• Metformin: razmatra se posebno kod izražene inzulinske rezistencije, uz poboljšanje ciklusa i, kod adolescentica, podršku u regulaciji tjelesne težine¹
• Antiandrogeni: mogu se razmotriti za hirzutizam ako hormonska kontracepcija sama nije dovoljna nakon nekoliko mjeseci primjene¹
• Letrozol: prva linija terapije za poticanje ovulacije kod žena koje žele zatrudnjeti, ispred klomifen citrata¹

Sve navedene terapije propisuje i vodi liječnik ili ginekolog, prilagođeno individualnoj slici; ovaj tekst ih navodi informativno, bez preporuke doziranja. Posavjetujte se sa svojim liječnikom ili ginekologom prije donošenja odluke o terapiji.

Prehrana i životne navike kod PCOS-a

Promjena životnih navika ostaje najučinkovitija, prva linija pristupa PCOS-u kod svih fenotipova, uključujući žene koje nemaju prekomjernu tjelesnu težinu.^1,2

• Gubitak tjelesne težine od 5 do 10%, kada je prisutna prekomjerna težina, značajno poboljšava redovitost ciklusa i plodnost^1,9
• Prehrana s niskim glikemijskim indeksom, bogata vlaknima i kvalitetnim proteinima, podržava osjetljivost na inzulin i stabilnost razine šećera u krvi
• Redovita tjelesna aktivnost poboljšava metabolički profil neovisno o promjeni tjelesne težine
• Prestanak pušenja smanjuje dodatni kardiovaskularni rizik

Uz prehranu, pojedine hranjive tvari imaju u EU odobrenu ulogu u normalnom metabolizmu i hormonskoj aktivnosti, no nijedna od njih ne liječi PCOS niti ga uklanja. Riječ je isključivo o podršci općem zdravlju.¹²

Primjerice, folat doprinosi rastu majčinog tkiva tijekom trudnoće (relevantno u fazi planiranja trudnoće), magnezij doprinosi normalnom metabolizmu stvaranja energije, a vitamin B6 doprinosi regulaciji hormonske aktivnosti; sve prema odobrenim EU tvrdnjama, bez izravne poveznice s liječenjem PCOS-a.¹²

Inozitol (mio-inozitol i D-kiro-inozitol) posebno se istražuju kod žena s PCOS-om zbog uloge u osjetljivosti na inzulin. Meta-analize pokazuju poboljšanje metaboličkog profila i blagi pad testosterona uz dugotrajnije uzimanje, no inozitol nema odobrenu EU zdravstvenu tvrdnju, pa se može opisivati isključivo kroz fiziološki mehanizam, bez obećanja učinka.^10,11,12

Prije uvođenja bilo kojeg dodatka prehrani, osobito ako planirate trudnoću ili uzimate terapiju, savjetujte se s liječnikom ili farmaceutom.

Obavezno pročitajte: Kako si pomoći kod masne jetre

Kada se obratiti liječniku / ginekologu

Ginekologu ili liječniku obratite se ako imate neredovite ili izostale menstruacije, znakove hiperandrogenizma (izraženu dlakavost, tvrdokorne akne, opadanje kose), poteškoće sa začećem, izražen dobitak na težini bez jasnog uzroka, ili ako u obiteljskoj anamnezi postoji PCOS ili dijabetes tipa 2. Svako neočekivano krvarenje iz maternice također je razlog za pregled.^1,8

Rano prepoznavanje omogućuje pravovremeno praćenje metaboličkog i kardiovaskularnog rizika, podršku mentalnom zdravlju te bolju podršku plodnosti kada je to relevantno.⁶

Često postavljana pitanja

Može li se PCOS izliječiti?

• PCOS je kronično stanje koje se trenutno ne može u potpunosti izliječiti, no simptomi se uz promjenu životnih navika i, prema potrebi, terapije mogu značajno kontrolirati i ublažiti.^1,2
  

Kako se dijagnosticira PCOS?

• Potrebna su najmanje 2 od 3 kriterija: hiperandrogenizam, poremećaj ovulacije i policistični izgled jajnika na ultrazvuku (ili povišen AMH), uz isključenje drugih sličnih stanja.^1,2
  

Mogu li zatrudnjeti s PCOS-om?

• Da. PCOS je najčešći uzrok anovulacijske neplodnosti, no uz gubitak tjelesne težine, promjenu navika i, prema potrebi, terapije poticanja ovulacije, velik dio žena uspješno zatrudni.^1,9
  

Koja je razlika između policističnih jajnika i PCOS-a?

• Policistični izgled jajnika na ultrazvuku samo je jedan od tri dijagnostička kriterija; sam po sebi, bez hiperandrogenizma ili poremećaja ovulacije, nije dovoljan za dijagnozu PCOS-a.^1,2
  

Što je novo ime za PCOS?

• U svibnju 2026. predložen je naziv PMOS (poliendokrini metabolički ovarijski sindrom); riječ je o istom stanju, a promjena naziva odražava njegovu hormonsko-metaboličku, a ne isključivo ovarijsku prirodu.⁴
  

Kakva prehrana je preporučljiva kod PCOS-a?

• Prehrana s niskim glikemijskim indeksom, bogata vlaknima, povrćem i kvalitetnim proteinima, uz redovitu tjelesnu aktivnost. Ovaj obrazac podržava osjetljivost na inzulin i redovitost ciklusa.^1,2
  

Literatura

1. Shukla, Anukrati, Lorena I. Rasquin, and Catherine Anastasopoulou. "Polycystic ovarian syndrome." StatPearls [Internet]. StatPearls Publishing, 2025.
2. Teede, Helena J., et al. "Recommendations from the 2023 international evidence-based guideline for the assessment and management of polycystic ovary syndrome." European journal of endocrinology 189.2 (2023): G43-G64.
3. Bozdag, Gurkan, et al. "The prevalence and phenotypic features of polycystic ovary syndrome: a systematic review and meta-analysis." Human reproduction 31.12 (2016): 2841-2855.
4. Teede, Helena J., et al. "Polyendocrine metabolic ovarian syndrome, the new name for polycystic ovary syndrome: a multistep global consensus process." The Lancet 407.10545 (2026): 2329-2339.
5. He, Fang-fang, and Yu-mei Li. "Role of gut microbiota in the development of insulin resistance and the mechanism underlying polycystic ovary syndrome: a review." Journal of ovarian research 13.1 (2020): 73.
6. Cooney, Laura G., et al. "High prevalence of moderate and severe depressive and anxiety symptoms in polycystic ovary syndrome: a systematic review and meta-analysis." Human reproduction 32.5 (2017): 1075-1091.
7. Bahri Khomami, Mahnaz, et al. "Systematic review and meta-analysis of pregnancy outcomes in women with polycystic ovary syndrome." Nature communications 15.1 (2024): 5591.
8. Ding, Dah-Ching, et al. "Association between polycystic ovarian syndrome and endometrial, ovarian, and breast cancer: A population-based cohort study in Taiwan." Medicine 97.39 (2018): e12608.
9. Crosignani, Pier Giorgio, et al. "Overweight and obese anovulatory patients with polycystic ovaries: parallel improvements in anthropometric indices, ovarian physiology and fertility rate induced by diet." Human reproduction 18.9 (2003): 1928-1932.
10. Fitz, Victoria, et al. "Inositol for polycystic ovary syndrome: a systematic review and meta-analysis to inform the 2023 update of the international evidence-based PCOS guidelines." The Journal of Clinical Endocrinology & Metabolism 109.6 (2024): 1630-1655.
11. Unfer, Vittorio, et al. "Myo-inositol effects in women with PCOS: a meta-analysis of randomized controlled trials." Endocrine connections 6.8 (2017): 647-658.
12. EU registar prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji, Uredba (EU) br. 432/201